Na Gradecu (Trg Katarine Zrinske 5), današnjem Gornjem gradu u Zagrebu, osnovana je 3. lipnja 1607. godine prva zagrebačka gimnazija. Osnovali su je Isusovci u napuštenom dominikanskom samostanu, a za opremanje i uzdržavanje pobrinula se gradska općina i darovatelj (ban I. Drašković, zagrebački biskupi i velikaške obitelji).
Zaslugom Filipa Kaušića, a poveljom cara Leopolda I. 1669. godine škola dobiva naslov Akademije i prava sveučilišta. Do 1773. godine Gimnaziju su vodili i njome upravljali Isusovci po svojoj jedinstvenoj naučnoj osnovi ”Ratio studiorum”.
Nastavni jezik bio je latinski. U vrijeme carice Marije Terezije isusovački red je ukinut pa je upravu zagrebačke gimnazije preuzela državna vlast i tako je ostalo do 1850. godine.
Nastavni jezik je i dalje latinski, ali se puno pažnje posvećivalo i materinjem jeziku. Po tom nastavnom planu učile su se i prirodne znanosti. Franjo Tkalec 1852. utemeljio je prirodopisne zbirke.
Od 1850. do 1918. godine nastavni jezik je hrvatski, a u jedno doba Bachovog apsolutizma bio je njemački. U tom razdoblju bilo je čestih promjena naziva gimnazije, a u njoj je bilo učenika klasične i realne gimnazije. U razdoblju od 1918. do 1991. dolazi do čestih promjena u nazivu škole i u nastavnim planovima. Tako od 1945. u zgradi djeluje VI. (ženska) gimnazija. Škola 1954. postaje VI. Mješovita gimnazija koja je 1977. godine ukinuta i ulazi u sastav Ugostiteljsko – hotelijerskog centra. 1990. godine ponovo je formirana gimnazija, a od 1991. školi se vraća stari naziv Gornjogradska gimnazija.
Školska zgrada je više puta pregrađivana jer je tijekom godina ovdje bila Kraljevska akademija i Kraljevsko sveučilište. Od 1969. godine zgrada škole je zaštićeni spomenik kulture.
U ovoj školi radili su i stjecali obrazovanje mnogi akademici, sveučilišni profesori, znanstvenici, javni i politički djelatnici kao npr.:
August Šenoa, Miroslav Krleža, Vatroslav Lisinski, Vatroslav Jagić, Ivan K. Tkalčić, Ante Starčević, Janko Drašković, Ivan Kukuljević Sakcinski, Izidor Kršnjavi, Tituš Brezovački, Tade Smičiklas, A.G. Matoš, Stjepan Radić, Dragutin Domjanić i mnogi, mnogi drugi.
KRONOLOGIJA POVIJESTI ŠKOLE
1607. godine -3. lipnja isusovci otvaraju školu; nastava je organizirana za tri niža razreda prema „Ratio adaque institutio studiorum Societatis Jesu“ iz 1599. godine
1611. godine – prvi se put spominje knjižnica Isusovačkog kolegija, temelj buduće profesorske i današnje Sveučilišne knjižnice. Školska knjižnica ima 13.202 sveska i dobiva posebnu dvoranu.
1651. godine – školskoj predstavi prisustvuje Nikola Zrinski i nagrađuje izvođače
1668. godine – dovršen je prvi kat u zgradi gdje se nalazi filozofija, a u prizemlju gimnazija
1669. godine – diplomom cara Leopolda u zgradi se osniva Akademija
1715. godine – potomci konvikta i polaznici škole osnivaju vlastiti orkestar
1766. godine – izvedena je prva predstava na hrvatskom jeziku „Kralj Kir“; sudjelovali su učenici drugih i trećih razreda (sintaksisti) pod vodstvom magistra Ivana Lasića
1768. godine – tiskana i izvedena prva kajkavska drama “Lysimachus“; iz sačuvane je knjige s tiskanim rasporedom osoba vidljivo da su sve uloge imali učenici
1776. godine – reskriptom carice Marije Terezije gimnazija je priključena Akademiji
1827. godine – 18. travnja u dvorani škole je Društveni orkestar Hrvatskog glazbenog zavoda izveo prvi javni koncert u Zagrebu
1842. godine – gimnazija se administrativno odvaja od Akademije; u školi se počinje učiti hrvatski jezik; na pročelju prema Katarininom trgu postavljen je novi portal
1850. – 1918.g. – nastava se zaslugom ministra Thuna izvodi na hrvatskom jeziku
1852. godine – Franjo Tkalec osniva prirodoslovnu zbirku
1895. godine – od 9. prosinca škola se zove Gornjogradska Velika Gimnazija u Zagrebu
1954. godine – postaje VI. mješovita gimnazija
1990. godine – ponovno je osnovana Gimnazija
1991. godine – škola dobiva ime Gornjogradska gimnazija
POZNATE LIČNOSTI HRVATSKE POVIJESTI U GORNJOGRADSKOJ GIMNAZIJI
U ovoj školi radili su i stjecali obrazovanje mnogi akademici, sveučilišni profesori, znanstvenici, javni i politički djelatnici, navedeni su samo neki od mnogobrojnih:
August Šenoa (1838. – 1881.), hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist
Miroslav Krleža (1893. – 1981.), književnik i enciklopedist, po mnogima najveći hrvatski pisac 20. stoljeća
Vatroslav Lisinski (1819. – 1854.), hrvatski skladatelj
Ante Starčević (1823. – 1896.), hrvatski političar, publicist, književnik
Tituš Brezovački (1757. – 1805.) hrvatski književnik
A.G. Matoš (1873. – 1914.), hrvatski pjesnik, novelist, feljtonist, esejist i putopisac
Stjepan Radić (1871. – 1928.), hrvatski političar
Dragutin Domjanić (1875. – 1933.), hrvatski kajkavski pjesnik