Tridesetak djelatnika Gornjogradske gimnazije bilo je 12. i 13. listopada 2024. na dvodnevnome izletu u Vojvodini. Prvi dan krenuli smo prema Novom Sadu gdje smo se oduševili Petrovaradinskom tvrđavom, posebice njezinim podzemnim tunelima, u kojima nam je vodič dočarao bitke koje su se tamo vodile i „pijanim satom“ koji nikad dosad nije pokazao točno vrijeme. Tvrđava je remek-djelo vojne arhitekture i podno nje nalazi se rodna kuća bana Josipa Jelačića. S nje se pruža predivan pogled na Novi Sad, njegove mostove i rijeku Dunav. Nakon razgleda Petrovaradinske tvrđave, zvane još i „Gibraltar na Dunavu“, uz stručno vodstvo krenuli smo u obilazak središta grada. Vidjeli smo, između ostaloga, Gradsku kuću, Rimokatoličku crkvu Ime Marijino, Srpsko narodno pozorište, Sinagogu, koja danas služi kao koncertna dvorana, bili na Trgu slobode sa spomenikom Svetozaru Miletiću, rad Ivana Meštrovića te Trgu mladenaca… Nakon kratkoga slobodnog vremena provedenoga u Novom Sadu gdje je atmosfera jako ugodna uz gostoljubive domaćine, u večernjim satima krenuli smo prema hotelu u Subotici, koja je drugo po veličini urbano naselje Vojvodine. Neki su nakon večere uživali u noćnom životu, a neki od umora odmah zaspali. Drugi smo dan nakon doručka u pratnji lokalnoga vodiča krenuli u razgledavanje subotičkih, uglavnom secesijskih, znamenitosti. Pogledali smo Gradsku kuću, Narodno pozorište i Gradsku biblioteku, zatim drugu po veličini europsku sinagogu, u čijoj je obnovi financijski sudjelovao i trenutni mađarski predsjednik, sjedili na Majmunskom placu. Nakon razgledavanja i kratkoga odmora u Subotici uputili smo se prema jezeru Palić, svojevrsnom izletištu. Prvo smo posjetili restauraciju Majkin salaš gdje smo prije ručka degustirali domaća vina i sokove te kruh i mast, što je mnoge vratilo u djetinjstvo. Ručak je bio pravi domaći, a vlasnik nam je malo predstavio salaš, koji ima i smještajne kapacitete. Potom smo prošetali Palićkim jezerom, u kojem se danas, iako postoje žensko i muško kupalište, više ne može kupati. Tamo je i znameniti zoološki vrt. Kako je bio sunčan dan, jezero je bilo puno izletnika. Po povratku stali smo u mjestu Bezdan i okrijepili se kavom i kolačima, a putovanje i čekanje na granici kratili smo, između ostaloga, igrajući kviz znanja, s provjerom koliko smo pozorno slušali i upijali sve viđeno. Sretni i zadovoljni vratili smo se kućama u kasnim večernjim satima, složivši se da je šteta što izlet nije bio barem trodnevni. Osim što smo uživali u zajedničkom druženju i odmaku od svakodnevice, puno smo toga vidjeli i naučili.

Branka Tolić, prof. i Ana Tomljanović, prof.

fotografije: Ivan Skoko, prof.