U ponedjeljak 10. studenoga, u knjižnici na satu povijesti u 4. a razredu, gostovao je Srećko Karić, dragovoljac Domovinskog rata. Uz učenike 4. a razreda bili su prisutni i predstavnici iz drugih maturalnih razreda i profesori povijesti Ksenija Jurišić, Helena Mihok i Filip Ščuric.

Srećko je u dvosatnom izlaganju učenicima prenio svoje osobno iskustvo odrastanja u prijeratnom razdoblju u malom slavonskom gradu Našicama i što je dovelo do odluke da se pridruži 132. našičkoj brigadi, a zatim i Prvoj gardijskoj brigadi Tigrovima. Iako je prošao gotovo sva hrvatska ratišta, bio ranjen i jedva preživio, naglasak u njegovom izlaganju nije bio na stradanjima i patnji koju je prošao i još uvijek prolazi nego na snazi otpornosti i izgradnji kulture zahvalnosti. Mogli smo tako vidjeti i čuti glazbu i pjesme koje piše, sklada i producira, ratne kronike koje objavljuje na svom blogu, dokumentarce koje je snimio o poslijeratnim uspjesima hrvatskih veterana. Srećko nam je ispričao kako je uz pomoć vjere, sporta i intenzivnog rada na sebi, uspio snagu svoje traume pretvoriti u snagu otpornosti. Progovorio je i o današnjim trendovima u društvu te jasno naglasio kako Domovinski rat i hrvatski vojnici koji su se borili devedesetih za Hrvatsku, nisu ista priča kao ona iz vremena II. svjetskog rata te se njih odgajalo da je svaka poveznica na ideologiju i znakovlje iz NDH neprihvatljiva i kažnjiva. Ukazao je i na pogreške koje su napravljene u mirnodopskom razdoblju u odnosu prema braniteljima koje se prisilno slalo u vojne mirovine te je i sam s 25 godina umirovljen i prepušten svojim traumama i ranama, ali i na pogreške koje čine sami branitelji kad prestanu raditi na sebi i prepuste se raznim trenutnim zadovoljstvima koja često vode u ovisnosti.

Posebno dirljivo bilo je slušati priče iz ratnih dana koje su nas i nasmijale, zamislile i dirnule do suza. U njima je vidljivo kako su branitelji samo obični ljudi sa smislom za humor i obične, svakodnevne stvari. Nasmijao nas je s pričom u kuhanju juhe na plamenu svijeća i stripom koji se našao u loncu ili s čitanjem ljubavnih romana Danielle Steel tijekom vojnih akcija. S njegovim svjedočanstvom o odnosu s djecom srpske nacionalnosti s kojima je odrastao u Našicama i zakonu ulice koji je osjetio kad je stao u njihovu obranu, mogu se poistovjetiti i današnja djeca i mladi. Nitko nije mogao ostati ravnodušan na priču o dječaku iz Knina koji se izgubio u koloni nakon Oluje i kojeg je jedan hrvatski branitelj četiri dana i noći nosio ne bi li pronašao svoju obitelj te kako je upravo taj branitelj postao vjenčani kum tom, sada već odraslom, djetetu.

Srećko je našim učenicima pokazao kako se unatoč teškim životnim okolnostima može preživjeti i nastaviti kvalitetno i ispunjeno živjeti. Posvjedočio je i što znači biti istinski domoljub i kako čuvati i razvijati vrijednosti koje su proizašle iz Domovinskog rata.

Velika mu hvala na dolasku u našu školu, ali i na svemu što je učinio za nas i našu Domovinu.

U nastavku evo nekoliko dojmova naših učenika:

“Predavanje branitelja na mene je ostavilo dubok dojam. Njegove priče i anegdote nisu bile samo o teškim trenucima rata, već i o snazi, hrabrosti i zajedništvu koje su tada ljudi pokazivali. Način na koji je govorio bio je iskren, topao i pun životne mudrosti.
Posebno su me dirnule njegove osobne uspomene, pričao je jednostavno, ali tako da se svaka njegova riječ mogla osjetiti. Uz sve ozbiljne i emotivne trenutke, znao je ubaciti i pokoju duhovitu priču, zbog koje smo se svi nasmijali i osjetili neku vrstu olakšanja.”

Nikolina Vukoja, 4. a

“Predavanje branitelja ostavilo je snažan dojam jer nije govorio samo o ratnim događajima, nego o snazi čovjeka da ne odustane. Njegove riječi o motivaciji, radu na sebi i vjeri potaknule su me da razmislim koliko je važno biti otporniji, zahvalniji i odlučniji u svakodnevnom životu. Iz njegova iskustva vidjelo se da se pravi mir i snaga nalaze u nama samima.”

Ema Marinović, 4. a

“Meni se predavanje jako svidjelo, bilo je zanimljivo i poučno. Gospodin Srećko mi se jako dojmio sa svojim pozitivnim pogledom na svijet unatoč svemu što je vidio i proživio. Mislim da bi se svi trebali ugledati na njega i ne biti toliko pesimistični u svijetu!”

Lana Kramar, 4. a

“Posjet i predavanje hrvatskog branitelja, gospodina Srećka, bila je pravo osvježenje i prilika za nas mlade da iz prve ruke čujemo kako je to kada kao mladić u najboljim godinama odeš u rat. Njegove priče o svakodnevnom životu vojnika bile su vrlo zanimljive i duhovite pa smo se i nasmijali. Gospodin Srećko je sve prepričao s velikom iskrenošću te nam je tako držao pažnju. Na kraju sam shvatila kako našim braniteljima trebamo zauvijek biti zahvalni što danas živimo u slobodi.”

Lucija Markanović, 4.e

“Predavanje našeg branitelja Srećka Karića bilo je potresno ali ujedno i prekrasno jer smo vidjeli kako je čovjek svoje traume pretočio u ljubav prema umjetnosti. Čuvši njegove priče iz rata i trag koji je ostavljen ne samo na njemu nego na svim našim braniteljima shvatili smo da nema tih problema koji se ne mogu riješiti i da je sve u životu moguće. Bilo je teško slušati kako je čovjek svoju mladost izgubio u jednom teškom i izazovnom okruženju ali zahvaljujući njemu i mnogima drugima mi danas živimo slobodno i bezbrižno i na tome mu hvala. Bez obzira na tešku “ranu” koju nosi ispričao nam je također i prekrasna priče o ljudskosti.”

Ema Germovšek, 4. a

“U ponedjeljak, 10. studenoga, prisustvovala sam predavanju branitelja Srećka Karića. Osim što je govorio o vlastitim iskustvima iz Domovinskog rata, više se usredotočio na korisne savjete o tome kako se nositi s posljedicama koje rat ostavlja. Posebno mi se svidjelo što je dao i niz korisnih savjeta nama mladima, koji tada još nismo bili ni rođeni. Tijekom predavanja prenosio je pozitivnu energiju i pokazao da se iz svake situacije, koliko god teška i negativna bila, može izvući nešto dobro. On je svoje iskustvo pretvorio u stvaranje pjesama i dokumentarnih filmova, čime je dokazao da i bol može postati inspiracija za nešto plemenito i vrijedno.”

Sara Jakovljević, 4.a

“Predavanje Srećka Karića na mene je ostavilo snažan dojam. Govorio je iskreno i s puno emocija o svom iskustvu iz Domovinskog rata, u kojem je sudjelovao već sa samo 17 godina.
Posebno me potaknulo razmišljati o tome koliko često zaboravljamo cijeniti ono što imamo – mir, slobodu i vlastito zdravlje. Naučio sam da se sve može promijeniti u trenu i da naše svakodnevne brige zapravo nisu toliko velike u usporedbi s onim što su oni tada prolazili. Predavanje mi je ostalo u sjećanju kao važna lekcija o zahvalnosti i životnoj snazi.”

Viktor Ružman, 4. a

“Branitelj Srećko me se duboko dirnuo svojim predavanjem, gdje je iskreno podijelio svoje iskustvo i trenutke iz rata s nama. Snažan utisak na mene ostavile su priče i izazovi iz bojišta, koji su mi pomogli da razumijem pravu težinu današnjih problema. Njegova hrabrost da, i pored rata ostane posvećen sebi, treniranju i vjeri me je dodatno motivirala i inspirirala.”

Lorena Zrnić, 4. a

“Srećkov posjet mi se veoma svidio. Iako sam očekivala tužne priče iz rata, bila sam ugodno iznenađena kada nam je, osim svega, ispričao i tri smiješne i dirljive avanture iz tih dana te kako je opisao svoj stav prema trenutnom životu. Mislim kako bi mnogo ljudi moglo naučiti nešto od njega, a to je kako se svaka trauma može pretvoriti u nešto predivno, i kako to ujedno može pomoći drugima i inspirirati ih.”

Anamarija Đurašić, 4. a

“U školi nam je održao predavanje hrvatski branitelj Srećko Karić koji je vrlo mlad, sa samo 18 godina, dobrovoljno otišao u Domovinski rat bez odsluženog vojnog roka te se teško ozlijedio. Danas nosi u sebi tri gelera u plućima, dva metka u lijevoj ruci, dva gelera u glavi, četiri gelera u nozi i ne vidi na jedno oko. Unatoč tome, Srećko ne žali sam sebe, već s čvrstom vjerom u Boga nastavlja dalje kroz život te svoje iskustvo prenosi kroz pjesme i svjedočanstva. Nakon svega teškog što je proživio u životu, uhvatio se treniranja te umjetnosti kako bi nadoknadio izgubljene godine života u ratu. Srećko nam nije govorio samo o sebi, već nam je dao različite savjete. Neki od njih su da nikada ne smijemo gubiti vjeru u Boga te da je krunica najjače oružje i možda jedino koje će nam trebati. Smatra da su tuđe borbe jednako teške kao i njegove. Iako se nama ponekad čini da je naša „borba“ ,primjerice loša ocjena u školi, lakša u usporedbi s ratnim iskustvima, on ističe da su takvi izazovi jednako važni, ozbiljni i zahtijevaju trud. Svaka borba ima svoju vrijednost i težinu za onoga tko je proživljava. Srećko nam je ispričao i zanimljive priče te anegdote iz Domovinskog rata, a neke su bile i smiješne, unatoč ozbiljnosti situacije. Njegovo predavanje bilo je jako inspirativno jer pokazuje kako se može nositi s teškim situacijama bez samosažalijevanja i odustajanja te je svoje traume prenio u pjesme kako bi motivirao druge. Naučila sam da je svaka borba jednako vrijedna i zahtijeva hrabrost i ustrajnost.”

Lucija Gregić, 4. a

“U ponedjeljak nam je na predavanje došao Srećko Karić, čovjek koji je s nama podijelio svoje iskustvo iz Domovinskog rata, u kojem je sudjelovao kad je imao samo 17 godina. Njegova priča me stvarno dirnula i natjerala da razmislim koliko smo često nezahvalni na stvarima koje imamo. Shvatio sam koliko je važno cijeniti život, zdravlje i mir, jer se sve to može izgubiti u jednom trenutku. Kad sam slušao kroz što je on prolazio, naše svakodnevne brige su mi se činile malima i nebitnima. Predavanje me podsjetilo da trebam biti zahvalan svaki dan na svemu što imam.”

Vito Tutić, 4. a

“Predavanje branitelja Srećka Karića ostavilo je na meni ogroman dojam. Njegove priče bile su mi jako interesantne, no nakon nekog vremena preplavile su me emocije i nisam se mogla suzdržati da ne pustim suzu. Osobno mi je nezamislivo imati toliku količinu hrabrosti za polazak u rat kao adolescent, a živjeti s takvom mentalnom i fizičkom traumom čini mi se još teže. Gospodin Karić pojedinac je koji se izborio za sebe kroz svoju vjeru i strasti, stvarajući umjetnost za koju smatram da treba vidjeti i čuti puno više ljudi. Čovjek poput njega pravi je primjer onoga koji nakon svega što je prošao nije pun mržnje i ono najgore što mu je ostalo na duši pretvorio je u nešto pozitivno.”

Eva Starman, 4. a

“Povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata u školu nam je došao branitelj Srećko Karić ispričati kako je na njega utjecao Domovinski rat. U rat je otišao dobrovoljno sa nenapunjenih 18 godina. Nije imao roditelje, živio je sa bakom i djedom te nije htio da iz njegove obitelji nitko ne ode braniti državu, zato je on dobrovoljno odlučio da će on. U ratu je dosta stradao te ne vidi na jedno oko, ima dva metka u lijevoj ruci i gelere po tijelu. Bio je na različitim bojištima te nam je ispričao neke zanimljive priče i dirljive priče. Govorio nam je o tome kako je za vrijeme rata postao vjernik i da su svaki put molili prije svakog izlaska na bojište. Danas je zahvalan Bogu na svemu pa čak i na svojim ozljedama te nam je napomenuo da je zapravo najveće oružje molitva i vjera u Boga. Smatra kako svatko ima svoje probleme i kako je za svakog njegov problem težak i velik. Dao je primjer kako mi možda nekad mislimo da je naša jedinica u školi neusporediva s onim što su oni proživljavali u ratu, no ističe da je ta jedinica jednako velik, važan i zahtjevan problem kao i bilo koji drugi. Svidio mi se njegov pristup i način na koji nam je sve prepričavao. Predavanje je bilo vrlo poučno i zanimljivo te smo si mogli barem malo osvijestiti kako su oni prolazili kroz to i koliko je to zapravo bio težak period života. Danas se bavi umjetnošću i sportom te je i nas poticao da također napišemo neki tekst, pjesmu i da se izrazimo kroz umjetnost.”

Filipa Križić, 4. a