Naš dragi domar Tomo Šantalab početkom 2026. godine ispunio je sve uvjete za odlazak u mirovinu. 

Teško je naći riječi kojima bismo opisali koliko nam je značila njegova prisutnost u školi. U Gornjogradskoj gimnaziji zaposlio se 2016. godine i do danas svjedočio vrlo zahtjevnim godinama u povijesti naše zgrade. Potres, preseljenje u XV. gimnaziju gdje smo boravili tijekom četiri i pol godine, a zatim preseljenje i povratak na Gornji grad, dovršavanje obnove i briga oko tisuću detalja koje je trebalo provjeriti, popraviti i postaviti. Sve ovo nabrojano uključivalo je našeg Tomu i više nego što je predviđeno radnim vremenom školskog domara. Zato mu je ravnateljica rekla na oproštaju:”Tomo je bio osoba koja je znala raditi i ono što je jako važno, htjela je raditi!” Zahvalila mu je tom prilikom na svemu.

Djelatnici škole pamtit će ga po vedrini, marljivosti, šaljivosti, pristupačnosti, majstorskom znanju i vrlo spretnom rješavanju tehničkih i drugih problema s kojima se svakodnevno borimo u ovoj prekrasnoj, ali i zahtjevnoj građevini iz 17. st. Osim njegovog profesionalnog ali i brižnog odnosa sa svim djelatnicima škole, imao je i odličan odnos s generacijama učenika koji su ga redovito pozivali na svoje oproštajne maturalne večeri. Učenici su mu također priredili iznenađenje i oproštaj na sebi svojstven način i tako pokazali koliko je Tomo omiljen.

Svima će nedostajati! Ne samo kao vrstan majstor i oslonac, nego i kao dobroćudno i prijateljsko lice na školskim hodnicima koje nam je svakodnevno uljepšavalo boravak u školi i mamilo osmijehe.

Dragi Tomo, sretno dalje u životu! Vrata Gornjogradske za Vas su uvijek širom otvorena!

tekst. Zrinka Brigić, prof.

fotografije: Ivan Skoko, prof.