Učenik Leon Koret iz 2. f razreda nagrađen je na još jednom litararnom natječaju. O kakvom natječaju i vrsti poezije se radi, napisala je njegova mentorica prof. Bernardica Škrlac:

„Ove smo se godine prvi put prijavili na Po(e)zitivu, natjecanje u ludističkoj poeziji. Organizatori se u pozivu obraćaju homo ludensu ( čovjeku koji se voli igrati ) da se poigra poezijom kako bi poezija postala mjesto eksperimenta, dosjetke, igre jezičnim materijalom i književnim kodovima. Kako bi nas potakli na igru, prezentiraju nam Slamnigovu pjesmu:

Bukoličnom, trijeznom čitaocu

Čitaoče, teksta nema,
ti si sam na startu,
sve se stvara u tvom duhu,
sude Bonn i Tartu.

Nema teksta pa ni pisca:
piri maštu tvoju
android od rešetkica
sklon kratkome spoju.

Čitalice, nema mene,
ni onog što nudih.
Ostala si samo ti.
E pa, sretna budi.

Razmislili smo o nekom budućem čitaocu i čitalici i poslali Glupu pjesmu Leona Koreta koja je završila kao jedna od sedam pobjedničkih pjesama i bit će tiskana u zborniku.

GLUPA PJESMA

Danas živimo u glupom svijetu,
u glupom mentalitetu
kroz glupu pjesmu…

Čudestvo je danas
vidjeti normalnog čovjeka,
koji nije glup
zbog raznih prioriteta.

Prioriteti luduju društvom:
zgodan moraš biti,
plastičan moraš biti,
savršen moraš biti.

I ti glupi ljudi
koji šuplji su kao šuplji sir,
kojima otvoren prozor
promaju stvara u glavi.

I ti glupi mentaliteti
koji nalažu svašta,
ti glupi zakoni
koji prave se da su gazda.

I svi su glupi oko mene
a za divno je čudo,
pramaljeće je propupalo
dok sam ja, naizgled, prolupao.

I glupe ženske koje kao vjerne su nekom,
i ti izrodi glupi koji stvoreni su greškom.
I ludani glupi svuda su oko nas,
a probisvijeti glupi neće nam dati spas.

A tu su i tračari glupi,
predrasude glupe,
budaletine glupe,
koji u društvu stvaraju rupe…

U društvu rupa sve je više i više,
cjelokupna zajednica laganini se njiše.
U društvu rupe sve su veće i veće
skupljaju se na hrpe kao pravo smeće.

A tu su i glupi spori ljudi
koji posade se nasred trotoara starog,
pa ti probaj da skreneš lijevo ili desno
bez da promijeniš za deset kilometara svoje mjesto.

Tu su i glupi tramvaji spori,
kolone auta glupe,
semafori glupi koji nikako da zazelene
pa svaka ti čast ako ostaneš normalan
u današnje vrijeme.

Mali glupi psi čuvari
koji laju, laju i samo laju,
i nikako da čkome,
a dosadni su za poludit bogme.

Mogu ovako i do sudnjeg dana,
jer moje društvo puno je raznih budala.
Ima i kretena,
praznih ljudskih sjena,
a tu su i propaliteti, i primitivci,
dvoličnjaci, budalaši, ludani, nevjernici,
neiskrenici, bižuterije, pedofili, bolesnici,
umišljenici, napržice, prirepci, tračari…

I zato za kraj moje glupe pjesme,
da ne bude sve tako sivo i tmurno,
želja za osvrnut se na de la Barcu me steže:
Plemenitim dušama svojstveno je da praštaju.

Sve učenike koji razmišljaju o svom budućem čitaocu i čitalici, sve koji se vole igrati i sve koji vole poeziju želimo potaknuti da nam se pridruže sljedeće školske godine.”

Čestitke Leonu i mentorici prof. Bernardici Škrlac na ovom sjajnom uspjehu! 

Više o samom natječaju i nagrađenim radovima možete pročitati na: https://skola-gdmp.hr/2022/05/05/literarni-natjecaj-poezitiva-2022/ i rezultati