SVETA OBITELJ
- 19. ožujka 2024.
- Uncategorized
Već duže vrijeme u kinima nije izašao hrvatski film koji bi zaista privukao pažnju tako da sam se iznenadila entuzijastičkim komentarima o novoj drami, ljubavnom filmu “Sveta obitelj” redateljice Vlatke Vorkapić. Kako me opis filma podsjetio na moj najdraži film “Brezu” odlučila sam pogledati “Svetu obitelj” u kinu i nakon gledanja ne mogu ne izraziti svoje komentare.
Kao i uvijek, potrebno je objasniti sadržaj filma. Film se odvija u fiktivnom slavonskom selu 60-ih godina 20. stoljeća. U tom dijelu Hrvatske modernizacija još nije doprijela te se stanovnici i dalje oslanjaju na tradiciju. Takva je i imućna obitelj gazde Marka koja svoju disfunkcionalnost sakriva bogatstvom, religioznošću te strogim njegovanjem tradicije. A sve navedeno služi kao način prekrivanja strogo čuvane obiteljske tajne. Kao “pater familias” gazda Marko kontrolira sve aspekte obitelji, a kada na njihovo imanje dođe siromašna nadničarka Janja on isprosi njenu ruku za svog sina Ivu. Mladoj Janji se ta ponuda u to vrijeme čini kao ostvarenje svih njenih snova.
Ulogu Janje igra Luna Pilić, Ivan Čuić je u ulozi Ive, a ulogu gazda Marka igra Nikola Đuričko.
Sada kada smo prošli onaj osnovni dio krenimo s glavnom temom ovog teksta – kritika filma.
Moram priznati da me film više nego oduševio, od glume do same priče. Što se tiče priče jednostavno rečeno, bila je tragična, neću previše “spoilati” no reći ću kako me veoma podsjetilo na film “Brezu” i “Sokol ga nije volio”. Sličnosti s filmom “Breza” su da je u oba filma mjesto radnje selo u Slavoniji gdje se tradicije njeguju, a paralela s filmom “Sokol ga nije volio” je odnos oca i sina, gdje je otac “pater familias” te ima narušene odnose s svojim sinom zbog svog karaktera. Ovaj me film podsjetio i na djelo, “Posljednji Stipančići” koje, kao i film, govori o propasti imućne obitelji i sudbini njezinih članova. Očito je da je redateljica uzimala inspiraciju od svih tih priča, koje imaju tragične likove s tragičnim završetkom. Iako je ideja filma nekim djelom već korištena, redateljica je ipak uspjela napraviti novu priču koja ima svoju posebnost te i dalje ostavlja snažan dojam.
Što se tiče glume, zaista nemam primjedbi. Glumci za sve uloge su bili savršeno izabrani, a način izvedbe likova je kod svakog glumca bio toliko dobar da su se njihove emocije mogle zaista osjetiti preko ekrana te su bile uvjerljive. Skidam kapu svim glumcima jer izraziti emocije je ponekad teško preko glume bez da izgledaju prisiljeno i neuvjerljivo, ali glumci su u ovom slučaju uspjeli suprotno.
Moram pohvaliti i glazbu, koja je savršeno dočarala osjećaje u događajima tijekom filma, ali i kinematografiju koja je lijepo prikazala izgled sela i prirode, posebno boje koje su kao i kod mnogih drugih novijih filmova malo tamnije pa to stvara nekakav poseban ugođaj.
Primjedbi zapravo i nemam, barem ne nekih većih. Možda me jedino zasmetala zadnja scena koju bi prije stavila na sam kraj, poslije zasluga, no ta je primjedba zanemariva.
Sve u svemu, film je bio odličan. Možda je to zato što volim tragične hrvatske filmove smještene u slavonskim selima, kao što je to i “Breza” no ovaj film je bio sve što sam očekivala, čak možda i više. Iz tog razloga preporučujem svima koji vole filmove ove tematike, ali i onima koji misle da nema dobrog hrvatskog filma da pogledaju ovaj film barem jednom.
Samo se treba “dočepati” filma sada kada nije više u kinima…
Dora Malinarić, 4.a
OCJENA: 5/5