11. travnja 2026. učenici 4. a (Luna Burdelj, Ema Gemovšek, Marino Medić i Nika Šoštarić) sudjelovali su na festivalu The English Challenge (TEC) koji je organizirala Katedra za metodiku nastave engleskog jezika s FFZG-a.
Kroz format debate, učenici su brusili svoje govorničke vještine, vježbali javni nastup i primjenjivali napredno poznavanje engleskog jezika te predstavili našu školu u najboljem svjetlu.
Kao razrednica i mentorica, iznimno sam ponosna na trud, zrelost i timski duh koji su pokazali tijekom priprema i samog nastupa. Više o samom festivalu možete pročitati na poveznici, a u nastavku slijedi i osvrt iz prve ruke.

Nikolina Licitar, prof.

U subotu 11.4. debatni tim Gornjogradske gimnazije sa svojom se mentoricom Nikolinom Licitar uputio na English Challenge debatu koja se održavala na Filozofskom fakultetu. Bez previše prethodnog iskustva, ali veselog duha, uputili smo se već u rano jutro na debatu. Filozofski fakultet prigodno nas je ugostio, na ulazu smo dobili akreditacije s imenom i prezimenom zbog kojih smo izgledali jako važno, a najbolje je bilo kad nisu nigdje napisali da srednje škole na debatu dolaze tek iza 12 sati. No, ta obavijest nije slomila naš duh jer smo tako dobili priliku da istražimo okolicu fakulteta, da pijuckamo kavu i družimo se. Dočekali smo i ručak koji nas je ugodno iznenadio raznolikom ponudom jela, pa smo se lijepo najeli – jer, naravno, treba puno energije za jednu debatu. Jedina je zamjerka bila količina sokova od đumbira. Puno je bilo primamljivih bočica i raznih zanimljivih okusa, ali svaki je imao okus đumbira.

Nakon što smo se najeli, napokon je došlo vrijeme i za debatu. Pravila su nam bila objašnjena, izvukli smo temu i protivnika i dobili sat vremena za pripremu. Svih tih gotovo sedam sati vodilo je do ključnog trenutka: debate koja je trajala 8 minuta. U toliko vremena svaka je ekipa uspjela izrecitirati nekoliko svojih rečenica, a onda nam je korisne komentare dao stručni žiri koji se sastojao od profesorica anglistike s fakulteta i jednog gospodina iz Australije kojega su oslovljavali sa his excellence. Nakon debate, nas je naša draga mentorica (ujedno i razrednica), počastila slatkačem.

Još smo se malo družili i gubili vrijeme, polako već i čeznuli za domom. Kad je napokon kucnuo taj čas (zatvaranje događaja je napokon počelo), sa iščekivanjem smo se uputili u dvoranu gdje se zatvaranje održavalo, ni ne sluteći kroz kakvu torturu ćemo prolaziti idućih sat i pol. I dok je sunce zalazilo, a naše glave su već bile usijane od umora, organizatori su se potrudili da nam oduzmu svu volju za životom i da zadnje moždane stanice ostavimo na Filozofskom fakultetu.

Nakon svega, iako naš tim nije osvojio nijedno od prva tri mjesta, bili smo sretni, sretniji nego ikad tog dana, jer smo bili slobodni. Ou lijepa, ou draga, ou slatka sloubodo!
A sad šalu na stranu! Iako nismo odnijeli pobjedu, ipak smo se potrudili i imali (osim zatvaranja i soka od đumbira), jako lijepo i zabavno iskustvo.

Luna Burdelj, 4. a