U četvrtak, 17. studenog 2022. okupili smo se na prigodnom programu u školskoj knjižnici kako bismo se prisjetili događanja u Vukovaru i Hrvatskoj u zadnjim mjesecima 1991. godine kada se stvarala naša država i kako bismo odali počast žrtvama i njihovim obiteljima iskazali blizinu i suosjećanje. Program “Vukovar u stihovima i pričama” osmislile su profesorica povijesti Ksenija Jurišić i knjižničarka Zrinka Brigić zajedno s učenicima čitateljskog kluba.

Profesorica Jurišić na početku je održala predavanje kojim je učenike upoznala s najvažnijim događajima i datumima bitke za Vukovar, životom građana Vukovara u vremenu ratnih zbivanja, ali i sa značenjem hrabrog otpora koji su branitelji Vukovara pružali neočekivano dugo, a koji je omogućio ostatku Hrvatske organizaciju što bolje obrane od daljnjih neprijateljskih osvajanja. Potom je knjižničarka predstavila pisce koji su pisali o Vukovaru. Neki od njih su i rođeni Vukovarci, neki su branitelji Vukovara, neki su za vrijeme rata bili još djeca, a neki od njih su, nažalost, među poginulima.  Svaki od njih ima svoju priču koja današnjim generacijama može približiti događaje u Vukovaru i pomoći razumjeti što se događalo i zašto je važno to ne zaboraviti. Knjižničarka je prisutnima ispričala životnu priču svakog autora, a zatim su predstavljeni i prigodnim stihovima ili odlomcima iz svojih knjiga koje su čitali učenici čitateljskog kluba. Tako su pročitani odlomci iz knjiga:  Šapudl Pavla Pavličića, Priče iz Vukovara Siniše Glavaševića, Hotel Zagorje Ivane Bodrožić, Glasom protiv topova Alenke Mirković Nađ kao i pjesme Rene Matoušeka, Željke Jurić Mitrović i Tanje Belobrajdić.  Pročitani su i odlomci iz knjiga čije autorice nisu iz Vukovara no svojim istraživanjem i pisanjem postale su neizostavne na popisu literature o Vukovaru. Radi se o knjizi Jean ili miris smrti u kojoj Nevenka Nekić progovara o životu i sudbini mladog Francuza Jean – Michel Nicoliera ubijenog na Ovčari te o knjizi Mama, ne vidim nebo: prekinuta vukovarska djetinjstva 1991.-1992. kojom nas autorica Ani Galović poimence upoznaje s djecom stradalom tijekom i nakon opsade grada. Na kraju su nam učenice 1. b razreda, Ema recitacijom i Mila na oboi, izvele pjesmu posvećenu Vukovaru koju je napisala naša, sada već bivša učenica Tea Šaka.

Ovim skromnim programom pridružili smo se i mi tisućama i tisućama naših sugrađana koji su i ove godine na različite načine obilježili Dan sjećanja i time, kako kaže Pavao Pavličić, pokazali da nisu ravnodušni prema Vukovaru i drugim žrtvama Domovinskog rata.

“I danas, hodajući šetnicom uz Dunav, ako sklopite oči i čujete vjetar, čuju se koraci žute čizme. Zvuk koraka slobodne vukovarske mladosti.” (Ani Galović)